Jugonostalgija: Jugoslavija kao metaprostor u suvremenim umjetničkim praksama
Abstract
U post-socijalističkom metaprostoru nepostojeće Jugoslavije umjetničke prakse opstaju i
komuniciraju u istom prostoru u kojemu su djelovale i prije raspada države, jednako kao i prije
njenog nastanka. Istovjetni prostor, prožet službenim diskursima negacije socijalističke povijesti,
podjednako koliko i njenom banalizacijom prevodeći je u pop kulturu, kroz odnos prema toj
"nepostojećoj" prošlosti u procesima identitetske formacije sudjeluje u umjetničkim praksama
koje se bave "imaginarnim" povijestima i prostorima SFRJ, otvarajući na taj način pitanje
imaginarnosti/realnosti jugoslovenskog (kulturnog) prostora. U ovom radu, s fokusom na Srbiju i
Hrvatsku, želimo pokušati mapirati različite načine, oblike i medije na koje i u kojima se Jugoslavija pojavljuje u suvremenoj umjetničkoj proizvodnji, kroz prizmu teorija sećanja i otvaranja pitanja učinkovitosti nostalgije kao potencijalno subverzivnog elementa umjetničkog djela. Kroz pregled manjeg broja umjetničkih post-jugoslovenskih praksi, mlađe generacije umetnika, pokušavamo identifikovati politički stav ove generacije prema Jugoslaviji i revizionističkim državnim narativima.
Drugim riječima; što nam suvremena umjetnička proizvodnja koja tematizira Jugoslaviju govori o
suvremenom društvu i meta-prostoru kojega nastanjujemo (i obratno)?
Origin : Files produced by the author(s)